понедељак, 21. новембар 2011.

BOGOJAVLJENJE


                  BOGOJAVLJENJE:- „Jovanovo – KRŠTENJE –ISUSA -

Mišljenje o ovom tekstu može imati svako, ali SUD o ovome može imati samo onaj ko je prošao ozbiljne studije Antroposofski orijentisane duhovne nauke – ANTROPOSOFIJE !!

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, potrebno je pre svega  znati, kako je pripremljeno „Lazarevo Vaskrsenje“? Ali opet pre ovoga moramo imati saznanje, o tome kako su se pre nastanka Hrišćanstva,  u drevnim vremenima odvijale metode ili rituali onih ljudi, koji su se nazivali:posvećenici – tzv. inicirani. Takođe mora se imati u vidu, pre no što je nastalo Hrišćanstvo da su postojale veličanstvene pripreme za njegovo nastajanje. Treba imati na umu, da je i pre hrišćanstva bilo Hrišćana- samo što oni sebe nisu tako nazivali! Od uvek je čovek bio povezan sa Bogom zavisno od stepena razvoja njegove duše i njegove svesti. Da bi čovečanstvo moglo stalno da napreduje i evoluira, rađali su se o određenim vremenskim epohama, tzv. duhovne vođe čovečanstva. Uglavnom su to bile od Boga visoko nadahnute osobe, koje će svojim duhovnim i kreativnim snagama ostaviti u celom čovečanstvu svoj doprinos u ljudskoj evoluciji. Jedan od takvih npr. bio je Zaratustra - visoki duhovni posvećenik-vođa pra-persijskog naroda (oko 4500 godina p.n.e.). Završetkom ove kulturne epohe koja je trajala (2160) godina,koliko traje i prethodna:pra-indijska, koju predvode sedam (7) svetih Rišija. Kao što će trajati i sve ostale koje slede iza nje, (ukupno ih je sedam). Posle nje dolazi naredna (pra-egipatska),čiji je predstavnik Hermes -Trismegistos. Pri kraju ove epohe priprema se u staro-Jevrejskom narodu pod vođstvom Mojsija, rođenje Isusa iz Nazaereta. Potom grčko-rimska kulturna epoha koja počinje (747). godine pre n.e. a koja se završila (1413) godine. Naša Zemlja kao živa planeta nalazila se tada u sred sredine svoga života. Treba znati: Da sve što se rađa mora da  je živo, pa kao takvo podleže i Smrti. Tako, po zamisli najviših duhovnih Hijerarhija što upravljaju kosmosom od tada naša Zemlja postepeno sve više - verovali ili ne, umire - i kao takva neumitno postepeno nestaje - prelazi u astralnost.
 Nije nikakva slučajnost da se baš tada odigrava u Palestini tzv.“Misterija na Golgoti“. To je rođenje (raspeće, smrt, vaskrsenje i vaznesenje) Isusa iz Nazareta ! U koga će se u njegovoj tridesetoj godini života, inkorporirati- tj. spustiti duhovno biće sa Sunca-Hristos - pri onom što se naziva: “Jovanovo krštenje“-Isusa iz Nazareta u reci Jordanu. Sve je to prikazano u imaginativnoj slici u vidu Golubice. U tom trenutku po prvi put - na poseban način pripremljeno savršeno telo, -Isusa iz Nazareta - kao (posuda), u koju se spušta Hristovo JA. Od tog trenutka stanuje božanstvo – Bog - Hristos u jednom zemaljskom čoveku. To je objava Boga – Bogojavljanje!! (Luka: 3.21-23) I kad se sav narod krstio, pa se krstio i Isus i molio Bogu, otvori se nebo, pa siđe Duh Sveti na njega u imaginaciji Golubice. I ču se glas sa neba: „Ti si moj Sin ljubljeni – po mojoj Volji ! A on Isus je imao oko 30 godina. Tako će samo tri godine fizičko telo Isusa iz Nazareta moći biti nosilac Hristos-bića. Nakon toga ovo telo mora po kosmičkom zakonu postati slomljeno – skršeno. Na taj način je u čovečanstvo unet jedan podmlađeni Hristos-impuls, kao (mladenac) jedan jedini mogući način spasavanja čovečanstva na Zemlji, i svakog živog bića što na njoj postoji. Baš se na tom  naj negostoljubivom mestu na Zemlji, na nekadašnjem tlu od Sodome i Gomore- gde leži „Mrtvo more“ (394) metra ispod nivoa Sredozemnog mora,čiji pejzaž liči na mrtvu mesečevu okolinu, odigrao jedan od  najvažnijih kosmičkih događaja. Na tom istom mestu započinje HRISTOVA misija na Zemlji,a za divno čudo posetiće ga sa svojim učenicima poslednji put, proživljavajući poslednje trenutke svoga života na Zemlji. Tu u takvoj okolini-kao pustinji-priprema se za svoje poslednje i naj veličanstvenije Delo na Zemlji:a to je„Lazarevo vaskrsenje“!To je u stvari bilo novo-probuđenje–Inicijacija.PrvoJAVNO Hrišćansko posvećenje
. Slobodno se može reći,da je Isusovo Ja na ovaj način žrtvovano, da bi se u njegovo fizičko telo moglo useliti (božansko) Hristovo-Ja. Od tada je Hristos(Bog) u Isusu. Ovo Hristos–biće,najavljivano je u svim prethodnim kulturnim epohama, da će se spustiti na Zemlju, kao kralj zemaljski -Mesija –Spasitelj, ali je nazivano samo različitim imenima: Višma Karman, Ormuzd, Oziris i Apolon . Ovim „Jovanovim krštenjem“ započinje Hristova misija u telu Isusa iz Nazareta- darujući čovečanstvu:Ljubav .
 Za početak on odabira svoje učenike,koji su nosioci impulsa ljubavi, slobode, pravde i mira. To je hrišćanski pokret Novoga zaveta,nasuprot sili Zakona i zapovestima Starog zaveta. Hristos je u isto vreme Sin – Božiji i Sin-čovečiji. Svojim nad čovečanskim  snagama i sposobnostima čini dela,koja do tada nije činio niko živi na Zemlji. On na javnoj sceni prikazuje svoje božanske moći,tako isceljuje slepe od rođenja,sakate,paralizovane,vraća iz kliničke smrti u život,nahranjuje 4000 i 5000 duša,korača preko mora itd. Na takav način stvara sebi i neprijatelje,koji nisu sposobni da razumeju ono što on govori i radi. Pogotovo što sebe proglašava Sinom Božijim, sva  čuda što čini,to Bog-Otac deluje kroz njega. Dela koja je javno izvodio,mogu se svrstati redosledom u sedam stupnjeva–stupnjevito,kako su poređana u evanđeljima
Samo Jovanovo evanđelje opisuje sedam znakova –čuda,a Matejevo samo šest čuda. Jovanovo evanđelje opisuje put Jovanovskog čoveka- tj. sveštenstva- (duhovnog) hrišćanstva. A Matejevo evanđelje opisuje put Petrovskog čoveka-sveštenstva- (materijalnog) hrišćanstva,što je uglavnom odlika današnjeg razumevanja Evanđelja. Ono što su glavne poruke evanđelja,istinski se razumevalo samo u prvim vekovima. Kasnije kada su ona zloupotrebljena u političke svrhe, izgubljena je njihova osnovna suština. Na mesto Boga-Hrista,na zapadu se veliča i slavi više čovek-Isus(Jezus).Sve zbog vladavine i prevlasti u Hristovoj crkvi(zajednici). Cezar u Rimu se proglašava za naslednika Boga na Zemlji. Rimokatolička crkva preuzima celu dominaciju nad životom svakog čoveka a naročito u duhovnoj sferi,od kada je car Konstantin proglasio Hrišćanstvo za državnu religiju. Na Zapadu,umesto boga-Hrista,veliča se čovek-Isus(Jezus). To je tip Petrovskog  sveštenstva (materijalnog) hrišćanstva . Dok kasnije na Istoku, Pravoslavna- Ortodoxna crkva ne pravi uopšte razliku između  Isusa (čoveka) i Hrista(Boga). Tako na zapadu da bi crkva uspešnije mogla vladati čovekom,postavila je tzv. dogmu nepogrešivosti sa kojom Rimski papa u Vatikanu proglašava za svagda sebe i Petrovsku crkvu na zapadu,kao „stenu“-nosiocem večnog hrišćanstva. Lukavo prećutkujući celom svetu,da su upoznati iz Antroposofskog pogleda na svet,da se posle dva milenijuma vladavine petrovskog hrišćanstva na zapadu,već sada priprema Jovanovsko (Lazarevo) hrišćanstvo na Istoku.
 Narodi, koji će tada biti dominantni i vladati svetom,ali ne silom -kao danas narodi sa zapada-, nego ljubavlju i vidovitim sposobnostima -kao što to behu pisci Evanđelja i drugih svetih spisa. Koji je to narod? To su narodi:-istočno-s l  e n s k o g   porekla. To su“Hristos-narodi“. Među njima je i jedan „mali“narod (Srbi),koji već danas služi skupini u budućnosti dominantnog velikog naroda (Rusi), kao ekstrakt,bez koga neće moći ni ovaj veliki,bez duhovne pomoći ovog malog odraditi svoju misiju, koja će nastupiti u čovečanstvu,u tzv.-šestoj kulturnoj Slovenskoj epohi-Vidovitosti, u  prvoj  polovini četvrtog milenijuma. Ona se u„Jovanovoj apokalipsi“naziva:Filadelfija(Pisma crkvama:3.7-13) Da bi se ovo spoznalo, neophodno je da o  ovome ima uvid,celo  čovečanstvo. Tako bi se jedino pravilno razumelo najveće Delo Hristovo na Zemlji,a to je:„Lazarevo vaskrsenje“. Hristos  je morao pre no što ode u smrt, učiniti ovo čudo sa Lazarom iz Vitanije.!
Metod-ritual,koji je u drevnim vremenima i pre hrišćanstva bio poznat kao:čin- Posvećenja ili Inicijacija, izvodili su visoki sveštenici  tzv. Hijerofanti,nad kandidatom-učenikom, koji je trebao biti posvećen u zbivanja nadčulnih svetova. Dotični kandidat je morao proći prethodne rigorozne pripreme,dok nije bio sposoban da pod vođstvom učitelja-hijerofanta, bude doveden u jedno stanje, slično smrti. Lebdeći tako između smrti i života,bio je spušten kao u neki mrtvački sanduk. Tada bi učitelj posebnom metodom,koju su znali samo visoko posvećeni, izveo njegovu dušu na veštački način i takoreći „prošetao“se  sa njom kosmosom- kao što se to događa pri smrti. Sve se to odvijalo za vreme,(tri i po dana i trinoći).Nakon toga ga budi učitelj i vraća opet u život. Sada je ovaj kao: novoprobuđen,iniciran,vaskrsao,-posvećen u mnoge nezamislive nebeske tajne. Sve se ovo odigravalo daleko od očiju javnosti, u skrovitim katakombama tadašnjih hramova. Ovaj novo-probuđeni ili vaskrsli bio je posle toga drugačiji čovek. Zato je po pravilu,nakon toga dobijao drugo IME,kao što je to  slučaj sa monasima. Sve je to isto uradio Hristos nad Lazarom, ne tajno,nego javno je objavio PRVO –hrišćansko posvećenje, naj sposobnijeg (ljubljenog) svog učenika. Od tad se Lazar više ne spominje,nego samo pod novim imenom:Jovan!  Zato On, jedini od učenika ima hrabrosti  da  stoji ispod Krsta,(jer je prošao kroz Inicijaciju-vaskrsenje-posvećenje)! Može da sluša Hristove reči:“Jovane,evo ti majke, a majci se obraća:  Ženo, evo ti Sina“!! (Jov. 19, 26-27). … i td …

Jovanjdan: 20 januar 2011 god.                                                      / Mitob /

Нема коментара:

Постави коментар