понедељак, 21. новембар 2011.

„JOVANOVO krštenje“ ISUSA iz Nazareta !


„JOVANOVO krštenje“ ISUSA iz Nazareta !
( BOGOJAVLJENJE )


Dragi moji prijatelji!

Kako današnji veliki praznik Bogojavljenje proslavljaju pripadnici nekadašnje jedinstvene Apostolske-Hristove Crkve? Nažalost različito. Rimo-katolička Crkva se 1054 godine konačno razdvojila.  A svemu tome je prethodio pod uticajem Rimo-katoličke crkve tzv OSMI  Vaseljenski Sabor Hrišćanskih crkava (869) održan u Carigradu. Na tom Saboru (koncilu), donesena je dekretom zabrana:- Da niko više ne sme govoriti, da čovek poseduje u sebi tri člana svoga bića -trihotomija (telo, duša i Duh) – iako je to do tada bila normalna stvar! Od tada pa nadalje se moralo govoriti: Da je čovek sastavljen samo od (tela i duše) - tzv. dihotomije. A šta je ovim postignuto? Na taj način ukinut je pojam: o „seobi duša“- da ne postoje ponovni životi, već da se čovek rađa samo jednom u životu. Kakva neistina! S toga  mnogi „tragači“ za višom Mudrošću, - prijatelji Antroposofskog društva u Beogradu i po celoj Evropi, žele da posvete ovaj dan i kao prazniku Ivanjdanu! To je dan rođenja Jovana Krstitelja (preteče) Isusa – Hrista!
Ova dva lika su nerazdvojiva! Potrebno je znati, da pre nego što su se susreli u fizičkom svetu, oni su se prvo sreli u duhovnom - kada su se srele Marija i Jelisaveta (tetka) njena. Ko se dublje interesuje za ovaj današnji praznik, taj treba da vidi u Lukinom Evanđelju (1:5-80). To je najava rođenja Jovana Krstitelja. Zatim u istom Luka-evanđelju (2:1-52). To je najava rođenja Isusa iz Nazareta. Dakle, pri susretu njihovih majki oni su se duhovno sreli – onog momenta kada je Marija saopštila Jelisaveti Blagoslovenu vest, da će roditi Mesiju-Spasitelja sveta; istog trena je zaigralo i oživelo dete (Jovan) u utrobi Jelisavete.
Pođemo li u vreme stare evropske kulture pre Hrišćanstva, u ona vremena kada hrišćanstvo još nije bilo toliko rašireno, nalazimo takođe jednu svečanost u junu mesecu – svečanost koja se poklapa sa vremenom, u kome su dani najduži, a noći najkraće. Posle čega se dani skraćuju, tada Sunce opet počinje da gubi jedan deo svoje snage, koju daruje čitavom zemaljskom rastu i bujanju. Našim evropskim precima ova junska svečanost bila je kao neko uzmicanje, kao postepeno povlačenje Božanstva za koga se smatralo da je povezano sa Suncem, A u hrišćansko vreme postala je postepeno ova junska svečanost, - Ivanjdanska svečanost – praznik u dan sećanja na Jovana – preteču – Isusa Hrista! Ovo može da bude polazna tačka za naš budući razgovor u dogledno vreme. Zapravo govorićemo o najvažnijem događaju u ljudskoj evoluciji – o delu Isusa Hrista. Način na koji se prikazuje ovo Delo za razvoj čovečanstva, najdublje je prikazan u najvažnijem hrišćanskom dokumentu: Evanđelju po sv. Jovanu i njegovoj Apokalipsi, u poređenju sa ostala tri evanđelja. Bogojavljanje nas podseća na Ivanjdan, a to je da je najvećem individualnom biću, koji je uzeo učešća u razvoju čovečanstva - Isusu Hristu. Njemu prethodio – preteča, tj. Jovan Krstitelj, koji je od njega bio stariji samo pola godine.

 Na taj način dodirujemo jednu važnu činjenicu, na koji su način ova dva lika povezana. Tako od epohe do epohe vidimo kako se u istoriji čovečanstva opisuju značajni događaji i doživljaji. U istoriji je uvek bilo ljudi koji su znali mnogo čega unapred, pa su s toga bili sposobni da dožive i najviša Otkrovenja. Kako bi i sami dali svoj učinak u svemu tome. Zato je Jovan bio osposobljen da pripremi kao preteča – put Isusu Hristu, na taj način što je svojim metodom  potapanjem preko glave (gnjurenjem) kandidata za krštenje, izazivao kod njih šok – koji doživljava svako ko dođe u blizinu smrti. To je metod sličan fenomenu tzv. „bliske smrti“- kada etersko (životno) telo počinje da napušta svoje fizičko telo. U tom trenutku duhovni svet postaje tako po prvi put zaista blizak, da otpada svaka sumnja u one Objave šta su videli u duhovnom, oni koji su na taj način postali kršteni, a neki i vidoviti. Današnje objave razlikuju se od ranijih objava samo po tome, što su one dopuštene da se saopštavaju i egzoterno tj. širem sloju ljudi.
Negde oko –XIV- veka u okviru evropskog duhovnog života pojavilo se jedno bratstvo –zajednica hrišćana pod imenom: „Jovanovi hrišćani“. Ovo bratstvo -zajednica, nastojala je da osvetli najdublje istine o Hrišćanstvu i o čoveku uopšte. Kao što znate, da je Jovanovo Evanđelje i njegova Apokalipsa su najviše objave ljudskom rodu. Tako su se i druga Evanđelja trudila da objasne, šta se  zapravo dogodilo Isusu iz Nazareta, prilikom njegovog krštenja na Jordanu?

 Evo kako Luka u svom evanđelju nastoji da prikaže, kako se u tri savršeno pripremljena tela Isusa iz Nazareta, u reci Jordanu sjedinilo Hristovo – Sunčano biće. On navodi da je rodoslov i poreklo Isusa iz Nazareta od veoma stare loze. Saopštava da loza Isusa iz Nazareta potiče od Natana (sveštenička) loza (sina cara Davida) – do Avrama – do Adama- pa do samog Boga. Jasno je Luka rekao: da je Isus iz Nazareta bio sin Josifa, a Josif je bio sin Ilijev, koji je bio sin Matatov . . . . Zatim bio je sin Natanov (sveštenička) loza,  pa tako sve do Adama, a Adam je sin – Božji (Luka: 3:23-38).

Kod Matejevog evanđelja je takođe istraženo poreklo Isusa iz Nazareta unazad od Solomona (kraljevska) loza – drugog Davidovog sina, pa tako samo do Avrama. Tako Matej kaže: da Jakov rodi Josifa muža Marije koja rodi Isusa zvanog – Hristos. (Matej 1:1-16). Ovde je veoma teško uočiti, da se u Rodoslovu u oba evanđelja radi o dva dečaka Isusa; dva oca Josifa; i dve Majke Marije.  Još veći je dokaz, u najavi rođenja Isusa po Mateju, (Solomonski) gde se anđeo Gospodnji obraća Josifu (1:1-18). Kad se Isus rodio u Vitlejemu, dolaze mu Mudraci i donose u kuću-dvor, poklone: zlato, tamjan i smirnu (2:1-12). Zatim samo ovaj Isus sa porodicom beži u Egipat, gde ostaju nekoliko godina, pa kad je car Irod umro, ovaj roditeljski par sa malim Isusom vraćaju se opet u Palestinu i nastanjuju se –gle čuda – i oni u Nazaretu (2:13-23).

A šta se događa u Luknom evanđelju sa (natanskim.? Najava rođenja se preko anđela najavljuje Mariji (1:26-38). Zatim u posetu dolaze pastiri sa polja i klanjaju se detetu u štali u jaslama. Posle obrezanja u hramu u Jerusalimu, vraćaju se odmah roditelji sa malim detetom u svoje rodno mesto Nazaret -Galileja (2:1-39). Ko želi da se potrudi, može o ovome da se uveri! ….             
                                  Nedovršeno  ….?

Нема коментара:

Постави коментар